Uganuće gležnja gotovo je jedna od najčešćih ozljeda gležnja koje katkad dovode i do maleolarnog prijeloma fibule (lisne kosti). Anteriorni talofibularni zajedno sa talocruralnim ligamentom češće je zahvaćen od posteriornog zbog mehanizma nastanka ozljede. Ubrzo nakon ozljede dolazi do opsežnog izljeva, hematoma, otekline koju treba pokušati ograničiti hladnim kompresama, ledom ne direktno na kožu, krioterapijom, 15-20 minuta i tako više puta na dan prvih 24-36 sati. Čim prije gležanj rasteretimo i imobiliziramo elastičnim zavojem, nikako longetom ili gipsom, brže će nastupiti oporavak. Zbog sile gravitacije i slabije periferne cirkulacije pogotovo u prvim danima, oteklina predstavlja najveći problem, pa njeno zbrinjavanje i ograničavanje utječe na sam tijek oporavka.

Pametnije je i mudrije hodati sa štakom, nego gaziti po oštećenom gležnju i uglavnom s fiksiranim gležnjem u dorzifleksiji, s osloncem na petu, bez korištenja propulzije (odraza) stopala.

Već nakon 5-6 dana preporuka je započeti s laganim vježbanja istezenja, ultrazvukom, kineziotaping i akupresurnim tehnikama redukcije edema, hematoma, radi što bolje prokrvljenosti i regeneracije tkiva i ligamenta. Ukoliko se obavezno ne apsorbira zaostali hematom u zglobnim pukotinama gležnja, može remetiti statiku i biomehaniku stopala, stvarati daljnje edeme nakon napora te biti uzročnik ponovnih uganuća.