Sindrom karakterizira kompresija živca ulnarisa koji je zadužen za motoričku funkciju prstiju šake, malog prsta i prstenjaka. Anatomski gledano, živac opskrbljuje lateralna grana braksijalnog pleksusa korijena C7-TH1, prolazi kroz udubinu lakta, koju imamo prilike toliko puta nehotice udariti, te nema osobe na svijetu koja nije to doživjela. U dijelu karpusa ili zapešća, obuhvaćena je malim koščicama kukasta kosti (hamatum) i graškolike kosti (pisiforme), gdje frakturom jedne od dvije kosti može doći do kompresije ulnarnog živca. Rad s čekićem, biciklizam mogu biti pokretači sindroma.

Utrnulost i bolnost šake, slabost mišića hipotenara (ispod malog prsta i prstenjaka), smanjenje motoričke i senzoričke funkcije.

Budući karpalni i ulnarni sindrom pripadaju kroničnim kompresivnim sindromima, plan terapije bi svakako bio oslobađanje fascijalnih struktura duž podlaktice i u predjelu karpusa, pa sve do vratne kralježnice, koja također može biti odgovorna za upalno stanje kao i kod karpalnog sindroma. Pregršt istezanja podlaktičnih mišića preko dlana, smanjit će kompresiju i fascijalnu napetost te svakako pomoći u smanjenju simptoma. Kada govorimo o istezanju moramo razumjeti da istezanje minimalno od 2 min po grupi mišića ne daje gotovo nikakve rezultate. Kao kod svih kompresivnih sindroma moramo se naoružati strpljenjem i dosljednošću.