Dugotrajna i eksplozivna opterećenja stvaraju mikrooštećenja na proksimalnom (ispred patele) i distalnom (iza patele) hvatištu kvadricepsa. Kako regenerativna uloga u jednom trenutku nisu dostatna za saniranje mikrooštećenja, dolazi do upalnog procesa. Najčešće su pogođene skupine trkača i biciklista, ali i skakača, atletičara, ali može se pojaviti i kod drugih sportova, poput nogometa, košarke. Problem predstavlja i napetost kao kod svih sindroma prenaprezanja, tonus koji je povišen i u fazi odmora, mirovanja, tako da ne dolazi do opuštanja tetivnog pripoja u niti jednom trenutku. Apliciranje leda, krioterapija daje rezultate samo u smanjenju boli, ima analgetski učinak, ali nikako regenerativni. Najčešći komentari određenih stručnjaka, “odmorite i stavljajte led”, neće poboljšati stanje osim u trenutnom osjećaju, ali tetiva je i dalje tonizirana, pripoji su i dalje pod velikom napetošću, Tendinitis kvadricepsa može potrajati duži period, pogotovo ako se ne vrijeme ne reagira i smanji tonus mišića,a time i upalni proces.

Vježbe ekscentričnog karaktera daje pozitivne rezultate, jer odmah nakon pojave boli već prvi tjedan dolazi do znatnog pada mišićne snage, jer neurološki putevi pokušavaju zaštititi ozlijeđeno područje. Statičke vježbe sa pregibom koljena pod 70 stupnjeva treba postaviti ispred koljena u ekstenziji koje simulira koncentričnu kontrakciju, koja je i dovela do tendinitisa. Vježbe balansa, propciocepcije, imaju nezaobilaznu ulogu u restituciji i povratka na teren.

Preporuke za provođenje terapije:

• Pregled fizioterapeuta
  
• Fizikalna terapija
• Istezanje
• Balans daska
• Krioterapija
• Kineziotaping
• Udarni val
• Dubinska/fascijalna masaža